FacebookTwitterGoogle BookmarksLinkedinRSS Feed
Washington prisilio NASA-u na sankcije Rusiji, dovodi se u pitanje Međunarodna svemirska postaja, Rusija odgovara svojim svemirskim programom i gašenjem američkog GPS sustava na svom teritoriju

 

Washington je u Ukrajini uzrokovao krizu koja se pretvorila u složenu političku zamku iz koje će aktualna američka administracija do kraja mandata vrlo teško izaći i gotovo sigurno će se posljedice u bilateralnim odnosima s Rusijom osjećati još dugi niz godina.

Kriza u toj zemlji već utječe na složene globalne gospodarske, financijske, geopolitičke i geostrateške odnose, dok je sve više upitna suradnja Moskve i Washingtona u raznim područjima, uključujući i za cijeli svijet vrlo važan svemirski program.

Američki svemirski program gotovo u potpunosti ovisi o suradnji s Rusijom. Budući da Washington u posljednjih nekoliko mjeseci međunarodnu zajednicu pokušava uvjeriti da je Rusija novo "uporište zla" i za Moskvu se koristi slična terminologija kakvu smo godinama slušali kada se iz Bijele kuće izvještava o Iranu i nije imao jasnu predodžbu kako svojim građanima objasniti potrebu za daljnjom suradnjom s Rusijom u području visoke tehnologije i svemirskih istraživanja, američka vlada se odlučila na "djelomične sankcije" koje su na kraju dovele do odgovora Moskve. 

Već desetljećima su na globalnoj razini su Sjedinjene Države i Rusija (ranije Sovjetski Savez op.a.) bile u izravnom ili neizravnom sukobu, ali su istovremeno u svemirskim istraživačkim programima surađivali i razmjenjivali znanstvena i istraživačka iskustva. Izravna i bliska suradnja počinje 1975. s probnim projektom Apollo-Soyuz (Apollo–Soyuz Test Project) u kojem na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) tijesno surađuju do današnjih dana. Sve do sada je ta suradnja odolijevala političkim previranjima između dvije super sile, međutim, novonastala kriza u Ukrajini je sve stavila pod znak pitanja. 

ISS je putujuća svemirska stanica koja oko Zemlje na visini od 420 km kruži već oko 13 godina i predstavlja kamen temeljac za kontinuiranu prisutnosti čovjeka u svemiru. U samom početku je ISS bio isključivo proizvod ruskih i američkih znanstvenika, ali su do danas u njega ugrađivani dijelovi koje su proizvele druge zemlje, kao na primjer Japan ili zemlje Europske unije. ISS je nastao po uzoru na rusku svemirsku istraživačku stanicu "Mir", koja je također bila platforma za zajedničke rusko-američka svemirske projekte. Jedanaest odrađenih misija u kojima je korišten svima poznati Space Shuttle su ujedno poslužile usvajanju protokola po kojima se i danas surađuje na Međunarodnoj svemirskoj postaji. 

                          

 Međunarodna svemirska postaja (International Space Station) oko Zemlje na visini od 420 km kruži već 13 godina

 

 Space Shuttle misije američke svemirske agencije NASA i ruski raketni sustavi Soyuz su dovodili i odvodili astronaute i znanstvenike na ISS, međutim, od kada se "umirovila" američka svemirska flota, NASA je ulogu prijevoznika prepustila isključivo ruskom programu Soyuz. Rusija vrši prijevoz ljudi, dok ostali - američki, japanski, europski i ruski - teretni brodovi vrše opskrbu svemirske stanice hranom, vodom i svom ostalom potrebnom opremom. U svakom slučaju, bez ruskog programa Soyuz će biti ISS napušten. 

 Ukrajinska kriza je dosegla svemir


Potpora koju je američka vlada pružila profašističkim pučistima u Ukrajini predstavlja ujedno i pokušaj da se tu zemlju pripoji NATO savezu, što više nitko i ne sumnja. Podsjetimo kako su prosvjedima i oružanom prevratu na tzv. "EuroMaidanu" prethodili i drugi pokušaji destabilizacije Ukrajine, stoga se i "Narančasta revolucija" 2004., opet u režiji Washingtona, može smatrati pokušajem izbijanja NATO snaga na granice Ruske Federacije. Moskva je konačno na te uzastopne pokušaje odgovorila potporom referenduma na Krimu i taj dio Ukrajine se ujedinjuje s Rusijom. 

Također se odvija nešto drugačiji scenarij u ukrajinskim regijama Donjeck i Lugansk, koje su također provele svoje referendume i traže veću autonomiju u odnosu na Kijev, te čvršće veze sa susjednom Rusijom. Washington je u tim pokušajima destabilizacije otišao predaleko i sada, kada postaje jasno da Moskva neće tako lako odustati od Ukrajine, uvode se sankcije Rusiji koje uključuju i 
privremenu zabranu nabave motora ruske proizvodnje kojima se koriste američke rakete Atlas 5.

Iako NASA tvrdi "kako sankcije isključuju sve što može ugroziti svemirski program", tom se odlukom ugrozio dogovoreni program suradnje NASA-e s ruskim partnerima i kolegama na Međunarodnoj svemirskoj postaji. 


The Guardian
 je ranije objavio članak pod naslovom "NASA zbog Ukrajine prekida sve veze s Rusijom, osim u svemirskoj postaji" i navodi "kako američka svemirska agencija neće dopustiti da političari utječu na zajedničke istraživačke projekte u svemiru, ali da zbog ukrajinske krize ipak prekida odnose s ruskim partnerima u svim programima, osim u projektu ICC". 

Američka vlada je u sjedište NASA-e poslala naputak u kojem se 
navodikoje su to "veze" koje bi trebale biti prekinute: "NASA-ini zaposlenici ne mogu putovati u Rusiju, također ne smiju održavati video konferencije s ruskim kolegama, a prema naputku kojeg su dobili zabranjena je čak i razmjena elektronske pošte." 

Upravo taj naputak je bio veliki udar na odnose između američkih i ruskih znanstvenika, tehničara, astronauta i kozmonauta, koji su do sada imali doista plodonosnu i kvalitetnu suradnju. 

Početkom travnja ove godine Washington uvodi "ograničene sankcije" Rusiji koji se odnose na dugogodišnju suradnju u svemiru: 


Krajem ožujka, dakle, prije odluke američkog Pododbora za svemir (U.S. House Subcommittee on Space), Charles Boden, upravitelj NASA-e 
kaže: "Naš partner nije Rusija, već Roscosmos, i mi smo uvjereni da su oni jednako kao i mi zainteresirani za održavanje bliskih veza i nastavak suradnje".

Tom izjavom Boden pokazuje kako, usprkos interesnim sferama određenih struja u Washingtonu, postoje oni koji žele zatrovati odnose s Rusijom, ali i da postoje oni koji iste žele očuvati i teže daljnjoj suradnji. Ovi drugi su svjesni koliko je to u ovom trenutku teško, budući da su njihove težnje u suprotnosti sa zvaničnom politikom američke administracije.

U odgovoru na prijetnje sankcijama i prekidom suradnje Rusija je podsjetila Sjedinjene Države kako je upravo ruski Soyuz ujedno i jedini prijevoznik njihovim astronautima do Međunarodne svemirske postaje.
Slijedeći let će biti 28. ovog mjeseca, a s kozmodroma u Baikonuru u Kazahstanu na ICC odlaze član Europske svemirske agencije (ESA), njemački astronaut Alexander Gerst, ruski kozmonaut Maxim Suraev i NASA-in astronaut Gregory Wiseman.

         


28. 05. ove godine ruskim Soyuzom na ICC odlaze njemački astronaut Alexander Gerst, ruski kozmonaut Maxim Suraev i NASA-in astronaut Gregory Wiseman

Već ranije je zamjenik ruskog premijera Dmitriy Rogozin upozoravao "kako će agresivne američke sankcije ugroziti provedbu velikih međunarodnih projekata u svemirskoj industriji". 

"U tom smislu, Rusija će biti prisiljena tražiti druge i pouzdanije partnere za provedbu svojih svemirskih projekata", 
izjavio je ruski potpredsjednik vlade i naglasio "kako Rusija strahuje od daljnjeg razvijanja ozbiljnih visoko-tehnoloških projekata s nepouzdanim partnerom kao što su Sjedinjene Američke Države, koje uspiju ispolitizirati doslovno sve i spremne su riskirati realizaciju projekata koji utječu na interese ne samo SAD-a, nego i cijelog čovječanstva".

Potpredsjednik ruske vlade Rogozin je također sugerirao "kako se suradnja sa SAD-om na Međunarodnoj svemirskoj postaji neće moći produžiti do 2024., kao što je prethodno bilo očekivano, već bi zbog napetosti između dvije zemlje to partnerstvo moglo završiti već 2020.".

Prije tjedan dana je njemačka znanstvenica Judith Hartl za 
Deutsche Wellekomentirala najavu ruske vlade. 

"Jesam li iznenađena da Rusija prijevremeno želi izaći iz projekta zajedničke svemirske postaje ISS? Ne, iskreno rečeno nisam. To sam i očekivala i to zapravo svakoga dana od dana kada je američka agencija NASA početkom travnja zbog ukrajinske krize velikim dijelom napustila suradnju s Rusijom, uz iznimku na zajedničkoj svemirskoj postaji ISS gdje treba ići dalje. Naravno, da se i ta suradnja otkazala, međunarodna svemirska postaja bi se odmah mogla uništiti, jer bez Rusa tamo više nitko ne može otići. Otkad su Amerikanci prije tri godine svoje svemirske transportne sustave Space Shuttle otpremili u muzej, samo još ruske rakete Soyuz prevoze ljude do Međunarodne svemirske postaje. Najranije 2017. godine će NASA ponovno raspolagati sa svemirskim letjelicama, a što Rusija ovu ovisnost koristi da bi podsjetila SAD da bez njezine tehnike američki i europski astronauti mogu ići u mirovinu, posve je razumljivo. 

Ipak to ne bih nazvala zveckanja oružjem, jer do 2020. godine sve ostaje kako jest. Poput udara groma bi bilo da je Rusija odmah prekinula suradnju, međutim, to bi naišlo na veliku osudu međunarodne zajednice, što Rusija ne želi. Osim toga, NASA ipak plaća 70 milijuna američkih dolara za svaki prijevoz jednog od svojih astronauta na raketi Soyuz. Najava kako će suradnja prestati 2020. ostavlja širok manevarski prostor. Do tada se puno toga može dogoditi i velike svjetske nacije znaju koliko su snažno upućene jedni na druge, ako žele uspješno letjeti u svemir. Misije koje zahtijevaju posadu, letovi na Mars, svemirske postaje i teleskopi - sve to je neopisivo skupo. Nijedna zemlja na svijetu ne želi i ne može sama plaćati izlete u orbitu vrijedne milijarde dolara", izjavila je Judith Hartl.

Pojedini mediji u Sjedinjenim Državama su 
pokušavali umanjiti štetu i učiniti da sve što se odnosi na svemirski program bude izuzeto iz sankcija, ali u konačnici nisu uspjeli, piše američki analitičar Ulson Gunnar.

"Neki su tvrdili kako se američka ovisnost o ruskim raketama primiče kraju, navodeći da će se to dogoditi već 2017., kada će SAD ponovno biti u stanju slati posade u svemir, međutim, u najboljim okolnostima do 2017. još uvijek treba proći tri godine. Drugi su tvrdili kako privatne svemirske tvrtke, poput kompanija Space X i Orbital Sciences, sada imaju priliku da preuzmu ulogu Rusije. Nažalost onih koji se nadaju da će američke sankcije pogoditi i taj sektor treba reći kako američka zrakoplovna industrija još dugi niz godina neće moći preuzeti ulogu Rusije. S druge strane, posada Međunarodne svemirske postaje treba prijevoz sada, a Rusija je jedina zemlja koje je tu uslugu sposobna dati ", za 
New Eastern Outlook naglašava Gunnar.

Ovdje je važno naglasiti još jedan segment, a to je potencijalna prijetnja za samu Rusiju, naravno, opet u svjetlu zaoštravanja sukoba u Ukrajini i ukoliko ne poduzme odgovarajuće protumjere.

Poznato je da osim premoći u konvencionalnom i nuklearnom oružju, te informatičkom ratovanju, važan segment oružanih snaga svjetskih supersila predstavlja nadmoć u svemiru.

"Rusija će od 1. lipnja obustaviti rad svih američkih GPS sustava na svom teritoriju", prije nekoliko dan je poručio potpredsjednik ruske vlade Dmitriy Rogozin, inače zadužen za svemirsku i vojnu industriju. 

Rogozin je istaknuo "kako se američke GPS zemaljske postaje u Rusiji nalaze na temelju dvaju sporazuma koji datiraju još iz 1993. i 2001. godine".

"Prema ovom sporazumu postoji 11 GPS stanica na području 10 ruskih federalnih jedinica. Moskva i Washington imaju rok do 31. svibnja da se dogovore o pitanju postavljanja ruskih GLONASS postaja na teritoriju Sjedinjenih Država. Trebali bi se dogovoriti o pregovorima koji će trajati tri mjeseca i nadamo se da će do kraja ljeta ovi razgovori donijeti rješenje koje će omogućiti obnovu naše suradnje na temelju pariteta i proporcionalnosti", 
rekao je Rogozin, ali je i dodao "kako će, ukoliko se odustane od pregovora, rad 11 američkih GPS stanica u Rusiji će biti privremeno obustavljen 1. lipnja, a zatim i trajno od 1. rujna ove godine".

Ruski potpredsjednik vlade, Dmitriy Rogozin, sredinom ovog mjeseca najavljuje protumjere u obrani ruskih interesa koji se tiču svemirskih programa i zajedničkih projekata s Amerikom:


Da do dogovora u slijedećih nekoliko dana sigurno neće doći moglo se pretpostaviti krajem prošle godine kada su CIA i Pentagon snažno lobirali da se spriječi postavljanje nadzornih stanica ruskog globalnog navigacijskog satelitskog sustava GLONASS (Глобальные Навигационные Спутниковые Системы) na teritoriju Sjedinjenih Država.

"U posljednjih nekoliko mjeseci CIA i Pentagon su vodili kampanju u State Departmentu protiv ruske kompanije Roscosmos i namjeravaju spriječiti izgradnju struktura ruskog navigacijskog sustava GLONASS, poznate kao nadzorne postaje, na tlu Sjedinjenih Država", navodi se u izvješću kojeg je, pozivajući se na anonimne američke dužnosnike, krajem prošle godine piše
The New York Times. Razlog je , naravno, "strah od špijuniranja od strane ruskih znanstvenika". 

Moskva je State Departmentu zahtjev za izgradnju nadzornih postaja za GLONASS teritoriju SAD-a poslala još u svibnju 2012., međutim sve do sada nije dobila odgovor o pokretanju pregovora, iako je Rusija na svom teritoriju američkom sustavu GPS dozvolila izgradnju 11 sličnih postaja.

Između ruskih i američkih vlasti je održano je nekoliko sastanaka, ali se do izbijanja ukrajinske krize američke sigurnosne i vojne agencije nisu uspjele dogovoriti o tome kako reagirati na zahtjev Rusije. 

"CIA i Pentagon sumnjaju da se takve postaje mogu koristiti za prikupljanje obavještajnih podataka i druge vojne svrhe, kao što su prikupljanje točnih koordinata tajnih objekata u Americi, čime bi se osigurala preciznost navođenih neprijateljskih projektila", piše The New York Times i ako je doista tako kako tvrde CIA i Pentagon, postavlja se pitanje postoji li razuman razlog da Moskva ne učini isto. 

U listopadu 2011. Rusija u orbitu šalje drugi satelit svog sustava GLONASS, a u svibnju 2012. od SAD-a traži da se dogovore o izgradnju nadornih postaja na američkom tlu, iste one koje SAD ima u Rusiji:


Sada je Rogozin također poručio "da će Moskva zabraniti Washingtonu da koristi ruske raketne motore koje SAD sada koriste za slanje u orbitu svojih vojnih satelita".

"Mi polazimo od činjenice da nemamo jamstva da se naši motori koriste isključivo za nevojne letjelice i stoga ih nećemo moći isporučiti Sjedinjenim Državama", rekao je ruski potpredsjednik vlade i dodao "da bez takvih jamstava ruska strana neće biti u stanju obavljati čak ni redovito održavanje prethodno za isporučene motore američkim partnerima", 
rekao je Rogozin.

SAD se za pokretanje vojnih i civilnih satelita u svemir oslanja na ruske motore RD-180 i NK-33, a NASA poručuje "kako je gotovo nemoguće proizvesti potpuno operativan vlastiti raketni motor prije 2020.".

Već najavljenu obustavu suradnje s američkom svemirskom agencijom 2020. godine Rogozin je komentirao "kako Rusija ima potpuno novi koncept za daljnje istraživanje svemira i on je trenutno u izradi od strane nadležnih ruskih agencija".

Međutim, Rogozin je isto tako naglasio da će Rusija vlastite restriktivne mjere primjenjivati samo kao odgovor na sankcije prethodno nametnute od strane Zapada.

"Mi nikada nećemo biti prvi koji će usvojiti sankcije, posebno u području visoke tehnologije, jer je za nas to pitanje zapošljavanja i naših stručnjaka" rekao je potpredsjednik ruske vlade i našalio se kako će NASA, ukoliko političari u Washingtonu budu insistirali na sankcijama protiv Rusije, za odlazak na ISS "
morati koristiti trampolin". 

Slijedimo li kronologiju događaja, završetak suradnje američke svemirske agencije s Rusijom je problem kojega su stvorili isključivo američki političari. Oni pokušavaju prikazati Rusiju kao neumoljivog neprijatelja poistovjećujući tu zemlju s nacističkom Njemačkom, "koja otima tuđe teritorije i predstavlja opasnu prijetnju svjetskoj stabilnosti". 
Međutim, SAD u slanju svojih astronauta u svemir još uvijek ovisi o Rusiji. Osim toga, te dvije zemlje blisko surađuju u širokom spektru drugih svemirskih programa, uključujući obuku znanstvenika, istraživanje i razvoj novih projekata. Problem je nastao kada su američki političari postali svjesni da ne mogu uvjeriti svijet da je Rusija "sljedeća nacistička Njemačka", ako s njom još uvijek usko surađuju u delikatnom području visoke tehnologije i da o takvom "zlu" kao što je Rusija ovisi daljnji rad američkog svemirskog programa.

NASA je mišljenja da suradnje s ruskim kolegama mora biti, u prvom redu jer je ona uvijek bila konstruktivna i ekonomična.

Naravno da NASA umirovljenjem Space Shuttle flote nije mislila vječno ovisnosti o Rusiji, ali su američki stručnjaci znali da će Rusija biti pouzdan i konstruktivan partner. Stoga se NASA odlučila na ovakvu privremenu ovisnost, sve dok na kraju ne razvije vlastitu zamjenu za svoje umirovljene svemirske letjelice.

         


Ruski ministar obrane Sergej Shoigu, premijer Dmitriy Medvedev i (skroz desno) Dmitriy Rogozin u društvu osoblja kozmodroma Plesetsku u nadzoru projekta rakete Angara

Političarima u Washingtonu je sada veliki problem što oni Rusiju pokušavaju prikazati kao "svjetskog negativca", a NASA sa svoje strane tvrdi da Rusija nije zločinac, nego pouzdan i sposoban partner s kojim i dalje treba zajednički raditi na najplemenitijim nastojanja čovječanstva. Čini se da ljudi iz NASA-e koji sa svojim kolegama rade u ruskom Roscosmosu imaju mnogo širu i hrabriju viziju budućnosti čovječanstva, nego kratkovidni donositelji odluka u Washingtonu.

Ne samo da znanstvenici diljem NASA-e izuzetno poštuju ruske kolege (i obratno op.a.), nego se čini kako se ne žure poštovati dobiveni "naputak" od strane političara, koji kratkoročnim željenim "dobicima" u Ukrajini čine neizmjernu štetu dugoročnim svemirskim pobjedama. Osim toga, doslovno kidanje svih veza s Rusijom u smislu istraživanja svemira je za mnoge nezamisliv postupak. Međunarodna svemirska postaja, veze i zemaljska infrastruktura, svemirske posade i podrška uoči misija ovise isključivo o nastavku suradnje NASA-e i ruskih partnera.

Opisivati Rusiju kao "neprijatelja" i Amerikancima koji rame uz rame rade sa svojim ruskim kolegama braniti putovanja u Rusiju na kraju će zahtijevati napuštanje Međunarodne svemirske postaje jednih i drugih. Zbog kratkovidne politike jastrebova u Washingtonu će monumentalno dostignuće znanosti i tehnologije biti poslano na smetlište povijesti. U Sjedinjenim Državama već sad mnogima nije jasna upornost kojom američki predsjednik i vlada vode unaprijed izgubljenu bitku u Ukrajini, a kroz nekoliko desetljeća će imati generacije koje će u nevjerici raspravljati kako je bilo moguće da to nitko nije spriječio i tim činom pomogao napretku cijelog čovječanstva.

srb.fondsk.ru